Tehnička škola, Rijeka ima barem dvanaest učenika zvončara/dondolaša, iako ih nismo sve uspjeli okupiti na susretu upriličenom u četvrtak 16. veljače u školskoj knjižnici.
Neki od njih su Petar, Dan, Marcel, Leon, Fran, Bruno S., Bruno K., Mihael i Florian. Žive na prostoru od Dražica, Podhuma i Kukuljanova, preko Zameta i Viškova, do Rukavca, Vlahovog Brega - Korenskog do Mučića. “Zvonca nose” od svoje druge, treće ili pete godine, neki dolaze iz obitelji u kojima su jedini koji nose, drugi iz obitelji u kojima nose dva naraštaja, a imamo i jednog učenika u čijoj obitelji nose čak tri naraštaja. Pripadaju zajednicama koje imaju različita pravila o tome “ki more bit zvončar/dondolaš”, onima otvorenijima i onima zatvorenijima. Razlikuju se i prema tome koliko su stare, pa dio ima neprekinuto trajanje čiji je početak nemoguće povijesno utvrditi, neke su obnovljene nakon nekoliko desetljeća prekida u postojanju, a jedna je i novonastala. Svima im je zajedničko to što biti zvončarem, odnosno dondolašem, smatraju svojom obavezom, sponom s pretcima, načinom života, ali i užitkom, zabavom i druženjem. Iskazuju zabrinutost zbog smanjivanja sudionika, potrebe za sudjelovanjem samo kada su veći događaji u pitanju i podređivanju turizmu. Zvončari i dondolaši su, kažu, prije svega zbog sebe samih, svojih obitelji i svojeg kraja.
Školski knjižničar Ervin Grujić, nastavnica Sara Meszaros i školska pedagoginja Antonela Gojević učenicima zahvaljuju na divno provedenom nastavnom satu.
.png)
